Koliko dugo droga ostaje u urinu?

Ima puno droga cije vreme zadrzavanja u urinu je razlicito, ali… Verovatno Vas interesuju one koje su kod nas najprisutnije. Moram da napomenem da je vreme njihovog zadrzavanja u organizmu zavisno od toga u kakvom stanju su jetra I bubrezi (preko kojih se izlucuju), zatim od kolicine i ucestalosti uzimanja droga i od mnogih drugih faktora. Marihuana se uobicajeno izluci za oko nedelju dana, a kod onih koji je svakodnevno uzimaju u duzem vremenskom periodu, moze se zadrzati I do mesec dana. Heroin 1-3 dana, a kod zavisnika I do 6 dana. Ekstazi 1-3 dana.

Kakve psihičke i fizičke probleme izaziva marihuana?

Marihuana i hašiš su preradevine koje se dobijaju iz indijske konoplje. U svrhu zloupotrebe (kao droga) konzumiraju se pušenjem i pri tome nastaju razlicite promene psihickog i fizickog stanja osobe koja konzumira marihuanu (''travu''). Štetne posledice su sledece: akutna primena (nakon popušene cigarete-joint, nakon nekoliko minuta nastupa stanje euforije-bleskastog smeškanja, osecanja kao pijanosti, uz smanjenu kontrolu ponašanja-govorljivost, preterana druželjubivost, i dr.; pored ove euforicne reakcije, kod izvesnih broja konzumenata, bez obzira na kolicinu i vrstu marihuane, nastupaju razlicite nepredvidljive reakcije-anksioznost, panika, paranoicne reakcije i drugo; ovakvo stanje obicno traje nekoliko sati i opasno je jer se ne može predvideti ponašanje konzumenta marihuane u tom periodu), hronicna upotreba marihuane (ucestala ponavljana konzumiranja kanabisa (hašiš, marihuana) u periodu od više nedelja ili više meseci, stvaraju bitne izmene u ponašanju i telesnom stanju (gubitak interesovaanja i motivacije, osecanja otupelosti, osecaj malaksalosti, smorenosti, smetnje u pamcenju, povlacenje iz socijalnih relacija (posla, porodice, škole); ovakvo stanje predstavlja vec razvijen zavisnicki nacin ponašanja u kojem mlad covek, konzument marihuane, sva svoja životna dogadanja i emotivna proživljavanja neadekvatno prepokriva konzumiranjem marihuane).

Zašto je neophodno da u lečenju učestvuje neko iz porodice?

Naš stav je da su zavisnosti od droga problem ne samo pojedinca već i njegove uže okoline, pre svega porodice, koja i sama pokušava da ovaj problem reši. Često se dešava da porodica pravi greške (zbog neinformisanosti, neujednačenih stavova, preterane tolerantnosti ili strogosti). Tako se gubi dragoceno vreme (ne treba zaboraviti da droge i bukvalno mogu da ugroze život!). Naš terapijski princip je da se pokušaji porodice da se problem reši, iskoriste i usmere tako da budu zaista efikasni. Mladi zavisnici često na lečenje dolaze na pritisak porodice bez prave željeda promene svoj način života. Zato su skloni ponekad da manipulišu i porodicu i lekare. Da bi se to izbeglo, uključujemo i članove porodice u proces lečenja. Naravno, uvek ima onih zavisnika koji ne mogu da ispune ovaj uslov iz opravdanih razloga (smrt ili odsustvo roditelja ili članova porodice, nezainteresovanost, sprečenost i sl.). U tim slučajevima se lečenje započinje i bez članova porodice kao saradnika u lečenju, jer je primarno da onaj ko se obratio za pomoć, tu pomoć i dobije što pre. To je njegovo osnovno pravo.

Kakva su iskustva kada je u pitanju lečenje narkomanije u Rusiji putem stavljanja "blokadi"?

Pre nekoliko godina medju nasim pacijentima je metod dr Zobina iz Moskve bio vrlo popularan i mnogi od njih su isli do njega da bi se lecili. Nase kolege su I posetile dr Zobina sa zeljom da utvrde o kom se metodu radi I da li je on I koliko efikasan. Nisu saznali nista, a do sada nam nije poznato da je ovaj lekar u naucnoj i strucnoj javnosti prezentovao bilo sta o svom nacinu rada. Lecenje u Moskvi je vrlo skupo, oko 10 000 evra, a rezultati nepouzdani, tako da se pacijenti sve manje odlucuju za put u Moskvu. Koliko smo mogli da zakljucimo od onih koji su se kasnije i kod nas lecili, trecina je apstinirala nekoliko meseci, trecina nekoliko godina, a trecina je vrlo brzo, vec posle nekoliko dana, nastavila da uzima opijate. Pretpostavljamo da ovakvi rezultati nemaju veze sa samom metodom, vec su karakteristicni i za druge oblike lecenja i da zavise od samog pacijenta i njegove motivacije da odrzi apstinenciju. I kod nas i u svetu postoje mnogo efikasniji i naucno potvrdjeni nacini da se uradi detoksikacija.

Da li se u vašoj Bolnici radi postupak brze detoksikacije?

Da, u našoj ustanovi se primenjuje brza detoksikacija u trajanju od tri do pet dana (vanstandardna usluga). Za sve informacije potrebno je da se lično obratite lekaru Dispanzera.

Moj drug/drugarica ima problem sa drogom. Kako mogu da mu/joj pomognem?

Kad je ovaj problem u pitanju, pružanje pomoci podrazumeva obracanje nekom od odraslih u koga imate poverenja i ko ce imati razumevanja. Sami vršnjaci jedno drugom malo mogu da pomognu, jer u zavisnosti od stepena razvijenosti problema, neophodna je neka vrsta strucne pomoci. Prvo što drug/drugarica mogu dobro da urade jeste predocavanje da su to ozbiljni problemi koji se ne rešavaju obecanjima i trenutnom voljom, vec da je neophodno obratiti se nekom od poverenja (nekom profesoru/psihologu/pedagogu u školi sa kojima imate dobar kontakt, nekom od roditelja ili rodaka). Cuvanje ovakve tajne vrlo je opasno i, u svakom slucaju, nije pomoc, niti merilo drugarstva. Pravi drug/drugarica ucinice da se problem rešava, a ne povecava. U savetovalištima za mlade takode možete dobiti odgovore na slicna pitanja.

Zavisnik sam nekoliko godina. Da li postoji mogućnost da se izlečim?

Naravno! Potrebno je da se odlučite za lečenje, skupite dovoljno samouverenosti, samopoštovanja, da dođete na razgovor kod nas, sa svojim saradnikom i to će biti - jednostavno početak lečenja. U dogovoru sa Vama, a u skladu sa našim medicinskim protokolima, odabraćemo adekvatan program lečenja i zaočeti ga odmah. U zavisnosti od težine i stepena Vaše zavisnosti, kao i vrste supstanci koje ste koristili, sprovešćemo detoksikaciju i nastaviti sa daljim medicinskim i rehabilitacionim tretmanom. Bićete iznenađeni sa kojom lakoćom i brzinom ćete uspeti da prebrodite ono što Vam je godinama pričinjavalo strah, i kako ćete se dobro i zadovoljno osećati posle toga. Naša motivacija i stručnost stoje Vam svo vreme na raspolaganju. Dođite da pobedimo zajedno!

Da li postoji zavisnost od selfija i socijalnih mreza?

Mlad organizam koji je jos u razvoju posebno je vulnerabilan na senzacije koje prima iz spoljne sredine. Znamo da se mozak coveka potpuno formira tek nakon dvadesete godine zivota, sto u stvari znaci da su kod mladih ljudi, tinejdzera i adolescenata pravilno rasudjivanje, procene i odluke u odnosu na situacije u kojima se nadju u okruzenju cesto nezrele i impulsivne. Tinejdzeri i adolescenti se najcesce identifikuju sa svojim idolima, oponasaju ih po izgledu i ponasanju, sto je potpuno normalno u ovom razvojnom periodu. Nove tehnologije donose nove nacine komunikacije preko socijalnih mreza ili elektronskih medija. Oni cesto stavljaju u prvi plan spoljasnji, fizicki izgled, kao i njegov uticaj na uspeh jedinke u drustvu. Zato nije neuobicajeno i neocekivano da mladi ljudi upravo to prihvataju kao najvaznije kvalitete jedne osobe. Tako se danas susrecemo sa pojavom u drustvu gde mladi pribegavaju isticanju svog fizickog izgleda kroz upadljiv stil odevanja, nacin sminkanja ili cak preduzimaju razne, relativno dostupne, korektivne hirurske intervencije. Socijalne mreze poput Instagram-a, Twitter-a, Facebook-a i sl. omogucavaju lak protok informacija i fotografija i na taj nacin popularizuju i omasovljavaju selfije kao najlaksi i najbrzi nacin da mlada osoba dobije povratnu informaciju o svojoj prihvacenosti ili privlacnosti. Za mnoge mlade ovakva "potvrda sopstvene vrednosti" postaje preterano znacajna, narocito za one koji je ne dobijaju na druge nacine, u direktnom kontaktu ili u komunikaciji sa drugim osobama, pre svega sa svojim vrsnjacima. Inertnost drustva da odgovori na potrebe mladih u ovom osetljivom periodu njihovih zivota, kao i kriza institucija, pre svega skole i porodice, inverzija sistema vrednosti, znacajno doprinose velikom uticaju drustvenih mreza i propagiranju virtuelne komunikacije i realnosti. Svaka socijalna pojava sa sobom nosi i prostor za ispoljavanje patoloskog ponasanja koje bi mozda u nekim drugim uslovima i drustvenim okolnostima bilo manje primeceno, pa tako i preterana opsednutost sopstvenim izgledom, potreba da se "ogledamo" u drugima i merimo koliko smo im znacajni kroz broj lajkova ili followera. U Specijalnoj bolnici za lecenje bolesti zavisnosti povremeno se susrecemo sa problemima preteranog koriscenja Interneta, igranja video igara i sl. Uglavnom se za pomoc javljaju zabrinuti roditelji koji ponekad dodju sami, a nekada sa svojim tinejdzerima cije ponasanje ih brine. Nasa je uloga da procenimo da li je problem te mlade osobe prolaznog karaktera i u okviru normalnog procesa odrastanja i sazrevanja ili se radi o patoloskom poremecaju ponasanja koji zahteva strucnu intervenciju, kao i da istu pruzimo ili da porodicu usmerimo ka drugoj instituciji ili mestu gde se moze dobiti adekvatna pomoc. Koji god da je problem u pitanju osobe koje se obrate za pomoc nasem Savetovalistu dobice savet i nase strucno misljenje. Dr Nikic Milica Spec.psihijatrije Rukovodilac Centra za nehemijske zavisnosti sa Dnevnom bolnicom za zavisnike od droga Specijalna bolnica za lecenje bolesti zavisnosti- Beograd